Blog

NOVOSTI

No more posts

prelom-kuka-prelom-vrata-butne-kosti-fractura-colli-femoris-s72-768x512-1.jpg
18/Oct/2022

Prelom kuka je ozbiljna povreda, posebno kod starijih lica, a komplikacije mogu biti opasne po život. Srećom, operacija kuka je vrlo učinkovita, iako oporavak često zahtijeva vrijeme i strpljenje.

Simptomi slomljenog kuka su :

  • nepokretnost koja nastupa odmah nakon pada
  • teška bol u preponama ili kuku
  • nemogućnost da oslonite težinu na nogu na strani povrijeđenog kuka
  • ukočenost, modrice i otekline u području kuka
  • kraća noga na strani ozlijeđenog kuka
  • okretanje noge prema van na strani ozlijeđenog kuka.

Kuk možete slomiti u bilo kojoj dobi, ali velika većina preloma kuka javlja se kod ljudi starijih od 65 godina. Kako starite, vaše kosti polako gube minerale i postaju manje guste. Postupni gubitak gustoće oslabljuje kosti, te ih čini podložnijim za prelom kuka.

Liječenje slomljenog kuka često uključuje kombinaciju tri pristupa, uključujući :

  • operaciju
  • rehabilitaciju
  • lijekove

Lijekovi za povećanje gustoće kostiju, koju zovemo bisfosfonati, mogu pomoći i smanjiti rizik od ponovnog preloma kuka. Većina ovih lijekova se uzima oralno, a povezani su s nuspojavama koje možete teže podnositi, uključujući mučninu, bolove u trbuhu i upale jednjaka. Kao alternativa, jedan bisfosfonat, zoledronska kiselina, može se dati kao godišnja infuzija.


illustration-people-doing-different-types-physical-activity.jpg
18/Oct/2022

Prema definiciji UN-a, starost nastupa nakon 65. godine i može se definisati prema hronološkoj dobi nakon 65. godine, prema socijalnim ulogama ili statusu (nakon penzionisanja) ili prema funkcionalnom statusu, nakon određenog stepena opadanja sposobnosti.

Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, starost se dijeli na tri razdoblja: raniju starost od 65. do 74. godine, srednju starost od 75. do 84. te duboku starost od 85. godine naviše.

Super je što vježbate, ali baš zato ne smijete zanemariti vitamine C i B

Šta sve možemo poboljšati

Fizička kondicija osoba treće životne dobi uključuje četiri ključne komponente – ako ih poboljšate, bit ćete bolji u svim fazama života.

  1. Trening snage

Vjerojatno je najvažniji element zdravog starenja jer će omogućiti održavanje mišićne mase istovremeno održavajući naše kosti jakima kako bismo spriječili pauze, klizanja i padove. Snaga pokazuje najveći pad sa starenjem. Dramatično smanjenje snage nakon pete decenije nije neočekivano s obzirom na promjene u mišićno-koštanom i neuromuskularnom sastavu. U svrhu vježbanja i treninga snaga se može definisati u dvije posebne kategorije: metabolička i mehanička. Metabolička snaga je brzina kojom metabolički sistem proizvode energiju. Mehanička snaga najčešće je povezana s obavljanjem aktivnosti svakodnevnog života (ADL) i prevencijom padova.

  1. Vježbe izdržljivosti

Pomažu u radu krvotoka, održavaju naše srce, pluća i arterije. Takođe pomažu u zaštiti od bolesti poput dijabetesa koji može uzrokovati probleme cirkulacije u našim ekstremitetima.

  1. Vježbe ravnoteže

Pomažu smanjiti vjerojatnost pada. Provjerite sa svojim ljekarom ako sumnjate na ozbiljniji problem ravnoteže koji uključuju vrtoglavicu, infekcije uha, hroničnu vrtoglavicu ili interakcije lijekova. Početak programa ravnoteže za starije osobe uključuje vježbe snage, trening izdržljivosti te stabilnost ravnoteže, što je neophodno u održavanju i uspostavljanju dobre ravnoteže. Tri važna elementa ravnoteže su senzorne informacije iz očijuvestibularnog sustava (unutarnjeg uha) te iz zglobova.

  1. Vježbe istezanja

Cilj programa fleksibilnosti jest poboljšati raspon kretanja u glavnim skupinama mišića – tetiva u skladu s individualiziranim ciljevima. Naime, fleksibilnost zglobova može se s vremenom smanjiti, s mogućnošću uticaja na normalnu dnevnu funkciju. Za većinu seniora ciljevi se trebaju odnositi na performanse funkcionalnih sposobnosti u aktivnostima svakodnevnog života.

Nagrade za vježbače

Prednosti fizičke kondicije za starije osobe uključuju gubitak težine, jačanje kostiju, poboljšanje fleksibilnosti i ravnoteže te redukciju bolesti.

Gubitak težine

Starenjem se metabolizam prirodno usporava što, u kombinaciji sa smanjenjem mišićne mase, dovodi do povećanja tjelesne težine. Vježbanjem su seniori u stanju ubrzati svoj metabolizam te održati mišićnu masu.

Jačanje kostiju

Osteoporoza je trajni problem u starosti, posebno kod žena. Osim što vježbanje poboljšava izdržljivost i snagu, vježbe s opterećenjem poboljšavaju debljinu naših kostiju. To je važan razlog zašto trening snage treba biti dio vašeg fitness programa. Pritom ne mislimo na korištenje velikih ili teških sprava. Čak i lagani ili umjereno teški tegovi pokazuju učinkovitost u jačanju kostiju.

Poboljšanje fleksibilnosti i ravnoteže

Za starije osobe koje mogu biti sklone padanju vježbanje je izvrstan način za poboljšanje ravnoteže i fleksibilnosti te smanjivanje ili uklanjanje rizika od pada.

Redukcija bolesti

Redovniji program vježbanja smanjit će količinu kolesterola i rizik od dijabetesa, moždanog udara, osteoporoze, raka i bolesti srca. Postoje i neke studije koje su pokazale da bi tjelovježba mogla spriječiti ili usporiti gubitak pamćenja, demenciju i Alzheimerovu bolest.

Aktivnost po vašoj mjeri

Odaberite aktivnost u kojoj uživate i koja odgovara vašem rasporedu, što može biti motivacija da vas i zadrži. Uključite se u aktivnosti koje traže fizički, ali i mentalni angažman. Pokazalo se da su one koje uključuju oboje, poput plesa ili tenisa, mudro korištenje vašeg vremena. Važno je da ljekar provede nadzor i odobri odabranu fizičku aktivnost.

Postoje stotine aktivnosti koje možete izabrati – pješačenje, biciklizam, plesanje, trening snage, plivanje, tai chi, joga, pilates, planinarenje itd. Pri odabiru razmislite o svom opredjeljenju. Želite li vježbati sami ili u grupi? To će vam pomoći te vas usmjeriti prema idealnom izboru.

 


147989_shutterstock-614533241_ls.jpg
27/May/2022

Luk je nezamjenjiva namirnica našeg podneblja, ali i drugih dijelova svijeta i različitih kuhinja.

Ljudi ga vole na sve načine.

Većina jela bez njega bi ukusom bila “prazna”, bez obzira na to što prilikom rezanja mnoge tjera na plač te ostavlja jak miris nakon konzumiranja.

Osim u gastronomiji omiljen je i u prirodnoj medicini, a njegova ljekovitost poznata je svima.

Činjenica je da su svojstva luka svestrana i vrlo snažna, zbog čega se može uvrstiti među najzdravije namirnice svijeta.


Luk – nezamjenjiva namirnica na vašem stolu

Luk (lat. Allium cepa) je jedna od najstarijih povrtlarskih kultura poznata po specifičnom ljutom ukusu i jakom mirisu.

Postoji mnogo vrsta luka, a kod nas je najčešći običan ili crveni luk.

Sve vrste luka su ljekovite, tako da ne možete pogriješiti niti s jednom sortom.

Smatra se da potiče iz Azije. Bio je jedna od rijetkih namirnica koja se nije kvarila tokom zime zbog čega je odmah osvojio značajno mjesto u prehrani.

Kako se širio drugim kontinentima postao je nezamjenjiv i u drugim kulturama te posebno popularan u medicinskim krugovima gdje se koristio za liječenje niza bolesti.

Egipćani su ga poštovali te su smatrali da njegov sferni oblik i koncentrični krugovi predstavljaju vječnost.

Grci su ga često konzumirali jer su vjerovali da čisti krv od toksina što je danas potvrđeno mnogim studijama, kao i njegova druga ljekovita djelovanja.

Sirovi luk sadrži 40 kalorija na 100 grama.

Sastoji se od 89% vode, 9% ugljikohidrata, 1,7% vlakana, te minimalne količine proteina i masti.

Najznačajnija vlakna u luku su fruktani koji potpomažu zdravu floru u crijevima.

Luk je dobar izvor:

  • dijetalnih vlakana
  • vitamina C – važnog za imunitet i lijepu kožu
  • vitamina B6 – važnog za stvaranje crvenih krvnih zrnaca
  • folne kiseline – esencijalne za stvaranje stanica
  • kalija – blagotvornog za tlak i zdravlje srca
  • mangana – za zdravlje tkiva i kostiju

Ljekovito djelovanje luka

Većina ljekovitih svojstava luka pripisuje se njegovim antioksidansima i sumpornim spojevima.

Mnogi ljekoviti spojevi iz luka djeluju u sinergiji te pomažu uravnotežiti zdravlje organizma.

Među ljekovitim svojstvima luka ubrajaju se njegove sljedeće odlike:

  • sprječava upalne procese
  • štiti zdravlje srca i krvnih žila
  • smanjuje rizik od degenerativnih bolesti
  • poboljšava probavu
  • smanjuje širenje virusa
  • čisti krv od toksina
  • čuva od dijabetesa
  • poboljšava raspoloženje
  • djeluje antibakterijski i antigljivično
  • poboljšava apsorpciju nutrijenata iz hrane
  • štiti od raka


5 najvažnijih ljekovitih sastojaka luka


  1. Čuva zdravlje krvnih žila

Luk je odlično sredstvo za zaštitu od krvnih ugrušaka jer obiluje spojevima koji djeluju antikoagulativno.

Koronarnim bolesnicima preporučuje se svakodnevno konzumiranje luka jer njegovi sastojci sprečavaju gomilanje trombocita i ubrzavaju proces razgradnje ugrušaka.

Takođe, konzumiranje luka uz masnu hranu pomaže blokiranju štetnih učinaka masti među kojima je i stvaranje krvnih ugrušaka.

Sirovi luk predstavlja najbolji lijek za podizanje dobrog HDL holesterola, te je preporučljiv srčanim bolesnicima.

Dovoljno je pojesti pola sirovog luka dnevno, jer termički obrađen ne djeluje na holesterol.

U istraživanjima se HDL holesterol u prosjeku povisio za 30%, a terapija je bila uspješna kod 70% ispitanika.

Sumporni spojevi iz luka takođe pomažu smanjivanju visokih triglicerida i opuštanju krvnih žila.

Luk smanjuje rizik od visokog krvnog pritiska, bolesti koronarnih arterija, perifernih vaskularnih bolesti i infarkta.


  1. Reguliše šećer i štiti od dijabetesa

Medicina od davnina priznaje djelovanje luka u regulaciji šećera, čak i u manjim količinama kada se upotrebljava kao dodatak jelima.

Studije su potvrdile da se često konzumiranje luka može povezati s nižim vrijednostima glukoze u krvi, neovisno o tome je li luk kuvan ili sirov.

Aktivno djelovanje pripisuje se spojevima alil-propil-disulfidu i alicinu koji stimulišu izlučivanje inzulina.

Luk sadrži mangan i krom – dva elementa koja su neophodna za pravilno lučenje i djelovanje inzulina.


  1. Značajna je pomoć kod raka

Više od 30 antikancerogenih spojeva otkriveno je u luku, poput sulfida, kvercetina i aojena.

Smatra se da smanjuju rast tumora i štite od slobodnih radikala.

Posebno se preporučuje kod raka jednjaka, želuca, crijeva i prostate jer se u studijama pokazalo da je česta konzumacija luka povezana sa smanjenom stopom ovih tipova raka.


  1. Osigurava miran san i dobro raspoloženje 

Folna kiselina koju nalazimo u luku može pomoći kod depresije jer štiti stvaranje homocisteina u tijelu.

Višak homocisteina ometa proizvodnju serotonina, dopamina i norepinefrina koji osim dobrog raspoloženja, reguliše san i apetit.


  1. Jača kosti, kosu i nokte

Osteoporoza je česta kod žena u postmenopauzi, a zdrava dijeta to može spriječiti.

Detaljna studija na ženama iznad 50-te godine ustanovila je da je redovna upotreba luka povezana s većom gustoćom kostiju.

Takođe, istraživanja su pokazala da je kod žena nakon menopauze, koje su svakodnevno jele luk, smanjen rizik od loma kuka.

Visoka koncentracija sumpora može donijeti korist u vezivnom tkivu jer je sumpor neophodan za formiranje ovog tkiva.

Redovna primjena soka od luka na vlasištu ubrzat će rast kose, a svakodnevno trljanje noktiju ojačat će slabe i lomljive nokte.

Ekstrakt luka posebno je učinkovit u smanjivanju ožiljaka, tako da se i nakon operacija za smanjivanje hipertrofičnih i keloidnih ožiljaka preporučuju kreme na bazi njegovog ekstrakta.

Recept


Domaći sirup protiv kašlja

Sastojci:

  • 1 zdjelica nasjeckanog svježeg crvenog luka
  • malo svježe ili sušene kadulje ili timijana (po želji)
  • iscijeđeni sok ½ limuna (po želji)
  • 1 čajna zdjelica naribanog korijena đumbira (po želji)
  • dovoljno meda da prekrije sve sastojke

Priprema:

Stavite luk i ostale sastojke u staklenku te prelijte medom.

Promiješajte tako da med potpuno prekrije sve sastojke i da nema mjehurića zraka te poklopite staklenku.

Ostavite da odleži preko noći.

Med će upiti sve sokove luka i preuzeti aromu drugih sastojaka.

Od sljedećeg jutra počnite s konzumiranjem i uzimajte po jednu čajnu zdjelicu dnevno.


novel-coronavirus.tmb-1200v.jpg
27/May/2022

Ko je ugrožen?

Ako imate hroničnu bolest, ne znači da je veća verovatnoća da ćete biti zaraženi korona virusom, ali je važno da preduzmete posebne mere opreza kako se ne biste razboleli zato što bi simptomi kod vas mogli da budu mnogo ozbiljniji.

Čini se da su ljudi koji su stariji, koji imaju oslabljeni imuni sistem ili hronične bolesti kao što su astma, dijabetes ili kardiovaskularni problemi, podložniji ozbiljnim posledicama.

Većina ljudi se od korona virusa oporavi brzo posle nekoliko dana odmora. Za neke ljude, međutim, to ume da bude ozbiljnije i, u retkim slučajevima, opasno po život.

Stručnjaci kažu da je britanska Nacionalna zdravstvena služba, na primer, dobro pripremljena da neguje ljude sa korona virusom. U Velikoj Britaniji postoji veliki broj bolnica sa specijalističkim odeljenjima.

Kako da ostanem bezbedan?

Najvažnija stvar u ovom trenutku je preduzimanje zdravorazumskih koraka kako bi se smanjio rizik od dobijanja bolesti.

Smatra se da se virus prenosi kašljanjem i preko kontaminiranih površina, kao što su držači za ruke na stepeništima i kvake na javnim mestima.

Dobra higijena može da spreči širenje virusa među ljudima:

  • Prekrijte nos i usta maramicom ili rukavom (ne rukama) kada kašljete ili kijate
  • Korišćene maramice odmah bacite u kantu
  • Često perite ruke sapunom i vodom – koristite gel za ruke ako sapun i voda nisu dostupni
  • Pokušajte da izbegnete bliski kontakt sa ljudima koji se ne osećaju dobro
  • Ne dirajte oči, nos ili usta ako vam ruke nisu čiste

Treba li da koristim masku za lice?

„Ne preporučujemo korišćenje maske za lice jer ne postoji dovoljno dokaza o tome koliko su efikasne. Takođe, ljudima koji imaju probleme sa plućima, nošenje maske može da oteža disanje”, navode iz Britanske fondacije za pluća.

Moram li da izbegavam javna mesta?

Većina ljudi može da nastavi da ide na posao, u školu i na druga javna mesta.

Morate da se samoizolujete i klonite se drugih ljudi samo ako vam to naloži zdravstveni radnik.

Imam astmu – šta da radim?

Britanski Centar za astmu savetuje: nastavite svakodnevno da koristite preventivni inhalator kao što vam je i prepisano. To će smanjiti rizik od toga da napad astme pokrene neki respiratorni virus, kao i korona virus.

Nosite stalno sa sobom i inhalator za olakšavanje tegoba – u slučaju da vaši simptomi astme počnu da se pogoršavaju.

Ja sam pušač – jesam li ugrožen?

Debora Arnot, generalna direktorka dobrotvorne organizacije javnog zdravlja Eš, savetuje da oni koji mnogo puše ili malo smanje pušenje ili da pokušaju potpuno da ostave cigarete kako bi smanjili rizik.

„Pušači su skloniji respiratornim infekcijama i imaju dvaput veće šanse da dobiju upalu pluća od nepušača”, rekla je ona.

„Ostavljanje pušenja je dobro za vaše zdravlje na više načina i pušači treba da dožive korona virus kao još jednu motivaciju da probaju da ostave pušenje kako bi ojačali odbranu tela sada pre nego što se korona virus raširi.”

Imam dosta godina i zabrinut sam – treba li da se samoizolujem?

Najnoviji savet glavnog zdravstvenog savetnika vlade Velike Britanije jeste da u ovom trenutku penzioneri ne moraju da se samoizoluju.

Karolina Abrahams, direktorka dobrotvorne organizacije Ejdž UK, savetuje one koji imaju starije prijatelje ili rodbinu, redovno proveravaju šta se dešava sa njima.


image.axd_.jpeg
27/May/2022

Alchajmerova bolest (AD) je degenerativni moždani poremećaj srednjeg ili poznog životnog doba koji uništava neurone i veze u moždanoj kori što dovodi do značajnog gubitka moždane mase. Danas se smatra glavnim uzrokom senilne demencije (60% do 70% slučajeva) koja se nekad smatrala normalnim stanjem u starosti. Alchajmerova bolest je hronična neurodegenerativna bolest koja uzrokuje postepeno i nepovratno gubljenje pamćenja, sposobnosti govora, svesti o vremenu i prostoru, i eventualno sposobnost da se brinu sami o sebi. Najčešći rani simptom su poteškoće sa pamćenjem nedavnih događaja (gubitak kratkotrajne memorije). Sa razvojem bolesti, pojavljuje se niz drugih simptom: problemi sa govorom, disorijentacija (uključujući lako gubljenje), promene raspoženja, gubitak motivacije, nebriga o sebi, i problematično ponašanje. Sa pogoršanjem stanja, dolazi do povlačenja osobe iz porodice i društva. Postepeno se gube telesne funkcije, što ultimativno dovodi do smrti. Mada brzina progresije može da varira, prosečni životni vek nakon dijagnoze je tri do devet godina.

Bolest je opisao nemački psihijatar Alojz Alchajmer 1906, i tada se smatralo da je ona retko mentalno stanje pretežno mladih ljudi.

Uzrok Alchajmerove bolest je nedovoljno izučen. Smatra se da je oko 70% rizika nasledno i da u tome učestvuje mnoštvo gena. Drugi faktori rizika su: istorija povreda glave, depresija ili hipertenzija. Razvoj bolesti je vezan za plakove i zaplete u mozgu. Dijagnoza se uspostavlja na osnovu istorije bolesti i kognitivnog testiranja uz pomoć medicinske vizuelizacije i krvnih testova da bi se eliminisali drugi mogući uzroci. Inicijalni simptomi se ćesto mogu pogrešno smatrati posledicom normalnog starenja. Pregle moždanog tkiva je neophodan za uspostavljanje definitivne dijagnoze. Mentalno i fizičko vežbanje, i izbegavanje gojaznosti mogu da umanje rizik od pojave Alchajmerove bolesti.Ne postoje lekovi ili suplementi sa evidencijom da su delotvorni u suzbijanju bolesti.

Ne postoje tretmani za zaustavljanje ili revertovanje progresije bolesti, mada neki mogu privremeno da poboljšaju simptome.Pogođene osobe su vremenom sve više zavisne od pomoći drugih, što je često znatno opterećenje za pružaoce nege; zahtevi obuhvataju socijalne, psihološke, fizičke, i ekonomske elemente. Program vežbanja su korisni u pogledu dnevnih aktivnosti i potencialno mogu da poboljšaju ishod.Treatman bihevioralnih problema Sundowning can also appear. ili psihoze uzrokovane demencijom sa antipsihoticima se često primenjuje ali se obično ne preporučuje jer od obični pruža malu korist i povećava rizik od prerane smrti.

Godine 2010, bilo je između 21 i 35 miliona sa obolelih od Alchajmerove bolesti širom sveta. Boles se najčešće javlja kod ljudi sa više od 65 godina, mada su 4% do 5% slučajevi rane pojave u kojima se bolest javlja znatno ranije. It affects about 6% of people 65 years and older. Godine 2010, demencija je uzrokovala oko 486,000 smrtnih slučajeva. U razvijenim zemljama, AD je jedna od financijski najskupljih bolesti.

Iako Alchajmerova bolest nije prirodi deo starenja, rizik dobijanja ove bolesti raste sa godinama. Neki pacijenti koji boluju od ove bolesti se suočavaju sa ogromnim strahom i frustracijama dok se bore sa nekad svojim najjednostavnijim zadacima i dok polako gube svoju nezavisnost. Porodica, prijatelji, i posebno oni koji se brinu o pacijentima, pate od ogromne duševne boli i stresa dok svedoče kako bolest polako uzima njihove voljene.

Sadržaj/Садржај
1 Simptomi
2 Deformiteti mozga
3 Uzroci
4 Dijagnoza
5 Lečenje
6 Briga za pacijente
7 Reference
8 Literatura
9 Vanjske veze

Simptomi
Alchajmerova bolest se pojavljuje postepeno. U ranim fazama, pacijent ima relativno male probleme učeći nove informacije i sećajući se gde su ostavili svoje stvari, kao što su ključevi ili novčanik. Tada počinju imati problema u prepričavanju ranijih događaja, ili u pronalaženju reči da bi se izrazili. Kako bolest napreduje, pacijent može imati poteškoća da se seti koji je dan ili mesec, ili da pronađu put kroz poznato okruženje. To može da izazove sklonost ka tome da odlutaju negde, i da se kasnije ne mogu vratiti nazad. Pacijent često postaje razdražljiv ili odsutan dok se bori sa strahom i frustracijom kad nekada poznata mesta postanu strana i nepoznata. Promene u ponašanju se manifestuju tako što pacijent postaje paranoičan i nesposoban da učestvuje u razgovoru.

Na kraju, pacijent postaje potpuno nesposoban za obavljanje osnovnih životnih funkcija, kao što su hranjenje i korišćenja toaleta. Pacijenti koji boluju od Alchajmerove bolesti mogu da žive dugo sa bolešću, i umiru od poremećaja, kao što je pneumonija. Vreme od dijagnoze do smrti pacijenta je od oko sedam do deset godina, ali postoje razne varijacije od tri do dvadeset godina do smrti, što zavisi od starosti pacijenta, od zdravstvenog stanja pacijenta, kao i od brige koju pacijent prima.

Deformiteti mozga
Mozak pacijenta koji boluje o Alchajmerove bolesti ima karakterističan oblik-abnormalno oblikovane proteine plakove i fibrile. Ovaj oblik nemaju svi delovi mozga i najčešće su zahvaćeni delovi mozga zaduženi za pamćenje.

Plakovi su manje ili više sverničaste tvorevine srebrne boje, koje se pojavljuju u svim slojevima moždane kore. Svaki plak ima prsten i jezgru okruženu prstenom. Jezgro se sastoji od jako argentofilne amforne ili granularne mase. Oko jezgra poređane su mikrogliozne stanice, često izobličenih forma. Amforna centralna masa sastavljena je od glikoidnog i amiloidnog materijala. Naročito mnogo plakova nalazi se i kod drugih duševnih bolesti, na primer senilne demencije. Patogeneza i histogeneza senilnih plakova još uvek nije jasna. Dok ih neki naučnici smatraju produktom abnormalnog metabolizma, dok ih drugi svode na gliozne faktore.

Druga mikroskopska osebujnost Alchajmerove bolesti su fibrili. To su skvrčene, isprepletane i postaju vitičaste. Oni se sastoje od kontamiranog proteina tau, koji sliži kao spojnica strukturi nalik na prugu koja provodi hranjive materije i druge važne molekule kroz tela neurona. Tau-protein u fibrilima nekako postaje hiperfosforilaran-iskvaren suvišnim molekulima fosfora. Bez spojnica fibrili se razilaze, savijaju i isprepliću do neprepoznatljivosti. Sve što ostaje mala nakupina nečega što neuropatolozi nazivaju „sablasni čvorić“.

Naučnici su otkrili da fibrili i plakovi uzrokuju da se neuroni u mozgu pacijenta smanjuju i postepeno umiru, prvo centar zadužen za memoriju, zatim za jezičke sposobnosti, i na kraju svi ostali centri . Ova raširena deformacija mozga ostavlja rupu u centru za primanje poruka koji remeti komunikaciju između ćelija, što uzrokuje neke od simptoma Alchajmerove bolesti.

Pacijenti koji boluju od ove bolesti imaju smanjenu koncentraciju neurotransmiera, kemikalija koje prenose informacije u mozgu. Na primer, Alchajmerova bolest prouzrokuje smanjenje neurotransmiera acetilholina, koji utiče na memoriju. Nedostatak drugih neurotransmitera u mozgu, kao što su somatostatin i, kod mlađih pacijenata, serotonin i norepinefrin, takođe ometaju normalnu komunikaciju između nervnih ćelija.

Uzroci
Uzroci Alchajmerove bolesti još uvek ostaju tajna, ali su istraživanja pokazala da određene grupe ljudi su podložnije dobijanju ove bolesti od drugih. Na primer, ljudi u čijoj je porodici postojala ova bolest imaju veću šansu da je dobiju.

Neka od najboljih istraživanja ove bolesti vođena su u polju genetike, da bi se otkrila uloga istorije bolesti u porodici. Naučnici su otkrili da ljudi koji u sebi nose posebnu verziju apolioproteina E gena(apoE gen), koji se nalazi na 19. hromozomu, imaju veću da se kod njih razvije ova bolest nego oni ljudi koji u sebi nose neku drugu verziju ovog gena. Najčešća verzija ovog gena u čitavoj populaciji je apoE3. skoro pola osoba koje boluju od kasne Alchajmerove bolesti nose u sebi apoE4 gen, a istraživanja su dokazala da ovaj gen ima ulogu u nastanku Alchajmerove bolesti. Naučnici su okrili da neke varijacije gena na hromozomima 1, 10 i 14 mogu povećati rizik od nastanka ove bolesti. Takođe su indetificirali da ove varijacije na hromozomima 1 i 14, i otkrili da ovi geni uzrokuju mutacije na proteinima koji se zovu presenilins.

Naučnici napravili nekoliko koraka u istrazi rane Alchajmerove bolesti. Serije genetskih mutacija su povezane sa stvaranjem amiloidnih proteina, proteina u plakovima koji su umešani u uništavanje neurona. Jedna mutacija je posebno interesantna jer se javlja na genu koji je umešan u genetski poremećaj kod Daunovog sindroma. Ljudi koji boluju od Daunovog sindroma obično razviju plakove i fibrile dok

Lečenje
Ne postoji lek protiv Alchajmerove bolesti, i lečenje se oslanja na smanjivanje simptoma, i usporavanje toka bolesti. Lekovi koji povećavaju koncentraciju acetilholina su odobreni od strane United States Food and Drug Administration (FDA), za lečenje Alchajmerove bolesti. Bolesnici primaju inhibitore holinesteraze (Arisept, Ekselon i drugi), ovi lekovi imaju skroman, ali pozitivan efekat na simptome bolesti. Ovi lekovi koriste pacijentima u svim fazama bolesti, ali su posebno efektni u srednjoj fazi. Ovo otkriće odgovara novim dokazima da nizak nivo acetilholina nije prisutan u naj ranijoj fazi bolesti.

Dokazi pokazuju da postoji zapaljenje u mozgu pacijenta sa Alchajmerovom bolesti, koje je povezano sa stvaranjem amiloidnog proteina. Naučnici su odlučni u nameri da pronađu lekove koji će sprečiti zapaljenje, i verovatno usporiti ili zaustaviti napredak bolesti. Drugi obećavajući pristupi se zasnivaju na mehanizmu koji manipuliše stvaranjem amiloidnog proteina. Lekovi u razvoju mogu blokirati dejstvo enzima koji razlažu amiloidni protein, zaustavljajući stvaranje amiloida. Neke studije predlažu da se vakcinacijom životinja sa amiloidnim proteinom može proizvesti reakcija koja čisti amiloidni protein iz mozga. Doktori su počeli sa vakcinacijom ljudi da bi odredili da li vakcine imaju isti efekat na ljude kao i na životinje. Postoji još mnogo toga što bi se trebalo proučiti, ali kako naučnici bolje razumeju genetske komponente bolesti, uloge amiloidnog proteina i tau proteina, i mehanizam degeneracije nervne ćelije, tako mogućnost da se lečenje razvije raste.

Briga za pacijente
Odgovornost za pacijente uglavnom pada na njihovu porodicu. Oni koji se brinu za pacijenta moraju biti na stalnom oprezu zbog mogućnosti da bi pacijent mogao odlutati, ili se uzrujati ili se zbuniti na način koji može biti opasan ne samo za pacijenta već i za druge ljude oko njega. Izlaziti na kraj sa nemogućnosti da prepozna lica izaziva ogromnu duševnu bol.

Ogroman teret sa kojim se suočavaju porodice donosi sa sobom i veliku napetost i život onoga ko se brine se često može nazvati život sa 36 sati dnevno. Ljudi koji se brinu o pacijentima često razviju psihološke i zdravstvene problema samim sebi, zbog ogromnog stresa. Udruženje za Alchajmerovu bolest (engl. The Alzheimer’s Association), nacionalna organizacija sa lokalnim društvima širom SAD, je obrazovana 1980. da u velikoj meri pomaže onima koji se staraju o pacijentima koji boluju od Alchajmerovoj bolesti. Danas su nacionalna i lokalna društva vredan izvor informacija i saveta.


Naš dom postoji još od 2012. godine, udaljen 200m od magistralnog puta Sarajevo - Pale, na svega 15-ak minuta od Baščaršije, 30 minuta od sarajevskog aerodroma i 20 minuta od Olimpijskog centra, u mirnom okruženju, veličanstvenom prirodom i čistom ambijentu koji pogoduje rehabilitaciji i boravku starih ljudi.

Sva prava zadržana.